Kako prepoznati razliku između vrućeg-cinčanja potapanjem i hladnog cinčanja?
Za mnoge vijke izbor između hladnog i vrućeg-cinčanja potapanjem ovisi o namjeravanoj primjeni. Ali kako ih možete razlikovati? U nastavku ću objasniti osnove kako razlikovati vruće-cinčanje od hladnog cinčanja.
Vruće-cinčavanje i hladno cinčanje dva su glavna procesa u području zaštite metala od korozije. Osnovne razlike mogu se usporediti u smislu definicije, procesa, izvedbe i primjene:
Razlike između vrućeg-cinčanja potapanjem i hladnog cinčanja:
1. Vruće-cinčanje potapanjem, također poznato kao vruće{2}}pocinčavanje, uključuje taljenje ingota cinka na visokim temperaturama, dodavanje određenih pomoćnih materijala, a zatim uranjanje metalnih strukturnih komponenti u kupelj za pocinčavanje kako bi se sloj cinka nanio na metal. Prednosti vrućeg-cinčanja leže u njegovoj snažnoj otpornosti na koroziju, kao i dobrom prianjanju i tvrdoći cinčane prevlake.
"Hladno pocinčavanje", također poznato kao "elektrocinčanje", uključuje nanošenje cinčane prevlake na radni komad elektrolizom otopine cinkove soli. Općenito se ne zagrijava, količina nataloženog cinka je minimalna, a premaz je sklon ljuštenju u vlažnom okruženju. Hladno pocinčavanje, također poznato kao elektrogalvaniziranje, uključuje korištenje opreme za elektrolizu. Nakon što je obradak odmašćen i dekapiran, stavlja se u otopinu koja sadrži cinkove soli i spaja se na negativni terminal opreme za elektrolizu.Ploča od cinkapostavljen je nasuprot izratka i spojen na pozitivni terminal opreme za elektrolizu. Kada je struja uključena, usmjereni tok struje od pozitivnog do negativnog terminala uzrokuje taloženje sloja cinka na obratku.
2. Vruće-cinčavanje (galvaniziranje): za čelične rešetkaste ploče proizvođači snažno preporučuju vruće{1}}cinčavanje.
Vru-cinčavanje je kemijski proces koji uključuje elektrokemijsku reakciju.
Hladno pocinčavanje je fizički proces koji jednostavno uključuje nanošenje sloja cinka na površinu, zbog čega je premaz cinka sklon ljuštenju. U građevinarstvu,
češće se koristi vruće-cinčavanje.
Kontinuirani postupak vrućeg pocinčavanja: čelik se zagrijava, zatim hladi do temperature pocinčavanja, nakon čega slijedi pocinčavanje i hlađenje.
Elektrocinčanje, poznato i kao hladno cinčanje, primjenjuje samo 10–50 g/m² cinka; njegova otpornost na koroziju je značajno
inferioran u odnosu na vruće{0}}cinčavanje. Elektrocinčanje je relativno jeftinije.
Vruće-cinčavanje uključuje premazivanje čelične površine cinkom pod uvjetima vrućeg{1}}poniranja; ima vrlo jaku adheziju i nije sklon ljuštenju.
Iako vruće{0}}pocinčane cijevi također mogu hrđati, one mogu zadovoljiti tehničke i sanitarne zahtjeve tijekom vrlo dugog razdoblja.
3. Procesne razlike
Prvo, razlike u procesu su sljedeće: kod vrućeg-cinčavanja potapanjem, obradak se odmašćuje, dekapira, tretira kemijskom otopinom i suši prije nego što se uroni u rastaljeni cink na određeno vrijeme, nakon čega se uklanja.
Hladno pocinčavanje, također poznato kao elektrogalvaniziranje, koristi elektrolitičku postavu za stavljanje obratka-nakon odmašćivanja i ispiranja kiselinom-u otopinu koja sadrži cinkove soli i njegovo spajanje na negativni terminal elektrolitičke opreme; ploča od cinka postavljena je nasuprot izratka i spojena na pozitivni terminal elektrolitičke opreme. Kada je struja uključena, usmjereni tok struje od pozitivnog do negativnog terminala uzrokuje taloženje sloja cinka na obratku.
Razlike između galvaniziranih proizvoda: površina vruće-pocinčanih dijelova nije tako fina i sjajna kao kod elektrogalvaniziranih dijelova, ali debljina cinčane prevlake vruće-pocinčane desetke je puta veća od one kod elektrocinčanja. Njegova otpornost na koroziju također je nekoliko desetaka puta veća od one kod elektrocinčanja.
Vruće-cinčanje potapanjem, također poznato kao vruće{1}}nanošenje cinkom, uključuje odmašćivanje i uklanjanje hrđe s čeličnih izradaka kako bi se stvorila čista površina koja se može kvasiti, zatim njihovo trenutno uranjanje u prethodno zagrijanu kupku rastaljenog cinka na određeno vrijeme prije nego što se uklone.
Elektrogalvanizacija, također poznata kao hladno pocinčavanje, koristi elektrolitičku postavu. Nakon odmašćivanja i ispiranja kiselinom obradak se stavlja u otopinu koja sadrži cinkove soli i spaja se na negativni terminal elektrolitičke opreme. Nasuprot obratka postavlja se cinčana ploča i spaja na pozitivni terminal elektrolitičke opreme. Kada je struja uključena, usmjereni tok struje od pozitivnog do negativnog terminala uzrokuje taloženje sloja cinka na obratku.
Razlike između galvaniziranih proizvoda: površina vruće-pocinčanih proizvoda nije tako fina i sjajna kao kod elektrogalvaniziranih proizvoda, ali debljina cinčane prevlake kod vrućeg-cinčanja desecima je puta veća nego kod elektrocinčanja. Njegova otpornost na koroziju također je nekoliko desetaka puta veća od one kod elektrocinčanja.
Vruće-cinčanje potapanjem, također poznato kao vruće{1}}prevlačenje cinkom, je metoda u kojoj se čelični obradaci-nakon odmašćivanja i uklanjanja rđe da bi se otkrila čista površina koja se mokri-odmah uranjaju u kupku za galvaniziranje koja sadrži prethodno zagrijani, rastaljeni cink, stvarajući cinkovu prevlaku na
Prevedeno s DeepL.com (besplatna verzija)
Zabluda 1:Izgled, boja i tekstura potpuno su isti
Mnogi ljudi vjeruju da su oboje srebrno-bijeli i teško ih je razlikovati. U stvarnosti, vruće-pocinčane površine su hrapavije i često sadrže cinčane cvjetove, vodene žigove ili izbočine-nalik kapljicama; boja im se kreće od sivkasto-bijele do svijetle srebrnasto-bijele. Nasuprot tome, elektrogalvanizirane površine su glatke i ujednačene, bez cvjetova cinka i obično izgledaju kao nježno sivkasto-bijele ili, nakon pasivacije, poprimaju preljeve žuto-zelene nijanse. Ako je potrebno naknadno bojanje, galvansko pocinčavanje može ponuditi prednost zbog veće čistoće površine, ali vruće pocinčavanje osigurava jače prianjanje cinčane prevlake.
Zabluda 2:Otpornost na koroziju i životni vijek su slični. Ovo je najveća zabluda. Vruće{2}}cinčani premaz debeo je (obično 50–100 μm ili više) i tvori sloj legure s podlogom, pružajući vanjsku zaštitu od korozije 15–20 godina ili čak dulje, što ga čini prikladnim za oštra okruženja kao što su mostovi i tornjevi. Hladno{8}}galvanizirani premaz cinka izuzetno je tanak (samo 3–30 μm) i fizički se lijepi; pruža slabu otpornost na koroziju i sklon je hrđanju i ljuštenju nakon 3-5 godina vanjske uporabe, što ga čini prikladnim samo za unutarnje ili blago korozivne sredine. U vlažnom ili kiselom/alkalnom okruženju, hladno-galvanizirani premazi vrlo lako kvare
.
Zabluda 3:Svi "galvanizirani" proizvodi su hladno-galvanizirani
Na tržištu postoji konceptualna zbrka; na primjer, ljudi često pogrešno vjeruju da se "pocinčane police za kabele" odnose na hladno-pocinčane police za kabele. Zapravo, pocinčane police za kabele koje se obično koriste u inženjerskim projektima uglavnom se proizvode pomoću postupka vrućeg-cinčanja uranjanjem kako bi se osigurala otpornost na koroziju; originalne hladno{3}}pocinčane police za kabele, zbog svoje slabe otpornosti na koroziju, postupno su ograničene na specifične unutarnje primjene. Ako ova razlika nije jasno napravljena tijekom nabave, kupci bi mogli biti u iskušenju niskim cijenama i na kraju kupiti hladno-pocinčane proizvode neprikladne za vanjske prostore, što dovodi do naknadne prerade. Za više informacija o pocinčavanju obratite se tehničkoj službiOdjel.